[ Pobierz całość w formacie PDF ]
Ostali jednako munjevito, bez pozdrava, jurnu za njim. Nakon joa pola minute u sobi je ostalo troje: Fandorin, Larionov i prgava gospoica. Bankareva kći uporno je promatrala Erasta Petrovi%0ńa drskim, ~ivim o%0ńima, pune usne, ne posve prikladne na mraavu liacu, uokvirile su se u otrovan smijeaak. - To vam je nekakva simulacija? - zapita mademoiselle Litvinova i s hinjenim oduaevljenjem zakima glavicom. - Domialjato. I virtuozno odglumljeno, kao u Koraevu kazaliatu. Sto se prema vaaem komadu treba dalje dogoditi? Zahvalna djeva pada na prsa prekrasnom spasitelju i, roseći mu suzama uatirkanu koaulju, zaklinje se na vje%0ńnu vjernost? A kasnije vam prijavljuje svoje drugove, je li tako? Erast Petrovi%0ń zamijeti da - iznenaujuće - kratka frizura uopće ne kvari djevoj%0ńin izgled, već naprotiv, veoma pristaje njezinu vragolastu licu. - Zar ste uistinu kanili pucati? - zapitao je. - Glupo. Ovakvom s- stvar%0ńicom (poka~e atapom na mali revolver na podu) Burljajeva ionako ne biste ubili, a vas bi sigurno rastrgali na mjestu. Osim toga... -Ja se ne bojim! - prekine ga agresivna djevojka. - Neka me rastrgaju. Brutalnosti i samovolji ne smije se popuatati! - ...osim toga - nastavi slu~benik, pre%0ńuvai njezinu repliku - upropastili biste svoje prijatelje. Vaaa bi zabava bila smatrana teroristi%0ńkim skupom, i svi biste zavraili na robiji. Mademoiselle se zbunila, ali samo na %0ńas, ne dulje. - Nemojte mi reći, kako ste humani! - uzviknu ona. - Samo ato ja ne vjerujem u ~andarmerijske Athose. Takvi kao vi, pristojni, uglaeni, joa su gori od o%0ńitih krvopija poput onog crvene njuake. Sto puta opasniji! Razumijete li vi, gospodine ljepotane, da nitko od vas neće umaknuti osveti? Gospoica je ratoborno koraknula naprijed, i Erast Petrovi%0ń bio je primoran ustuknuti - prst s oatrim noktićem prijeteći je rasijekao zrak tik pred njegovim nosom. Krvnici! Opri%0ńniciP Nećete se sakriti pred narodnom osvetom iza bajoneta svojih tjelohranitelja! Ja se uopće ne skrivam - uvrijeeno odvrati dr~avni savjetnik. - Nemam nikavih tjelohranitelja, a adresa mi je otisnuta u svim adresarima. Mo~ete p-provjeriti: Erast Petrovi%0ń Fandorin, general- gubernatorov slu~benik za posebne zadatke. Aha, taj Fandorin! - Djevojka se vatreno osvrne na Larionova, kao da ga poziva za svjedoka tako zapanjujućeg otkrića. - Harun al-Raaid! Rob iz svjetiljke! Kakve sad svjetiljke? - za%0ńudi se Erast Petrovi%0ń. Kako kakve? Moćni d~in koji %0ńuva starog sultana Dolgorukoja. Zato je on, Ivane Ignatjevi%0ńu, prijetio agentima gubernatorom - opet se obratila in~enjeru. - Ne mogu shvatiti kakav je to zapovjednik kojemu ni Ohrana niata ne zna%0ńi. Nisam znala, gospodine d~ine, da vam se ni politi%0ńka istraga ne gadi. Dokraj%0ńila je Erasta Petrovi%0ńa posljednjim, već posve uniatavajućim pogledom, kimnula na pozdrav domaćinu i uzviaeno krenula prema izlazu. ekajte - zovnu je Fandorin. `to joa hoćete od mene? - gospoica ponosito okrenu skladni vrat. - Ipak ste me naumili uhititi? - Zaboravili ste svoje oru~je. - Dr~avni savjetnik podignu revolver i pru~i joj ga drakom naprijed. Esfir Litvinova istrgnu oru~je dvama prstima, kao da joj se gadilo dotaknuti slu~benikovu ruku, i izae van. Pri%0ńekavai da se zalupe ulazna vrata, Fandorin se okrene prema in~enjeru i tiho re%0ńe: - Gospodine Larionove, ja znam za vaae odnose s Ohranom. In~enjer se tr~nu kao udaren. Na njegovu ~ućkastom licu s nate%0ńenim podo%0ńnjacima pojavio se izraz ~alosne osuenosti. Da - kimnu, umorno se spuatajući na stolicu. - `to ~elite znati? Pitajte. Ne koristim se uslugama tajnih obavjeatajaca - suho će na to Erast Petrovi%0ń. - Po meni je g-gnusno apijunirati svoje drugove. To %0ńime se vi bavite naziva se provokacijom. Sklapate nova poznastva meu romanti%0ńarski nastrojenom mlade~i, poti%0ńete antidr~avne razgovore, a /.atim javljate Ohrani svoje uspjehe. Kako vas nije stid, pa vi ste p- pleinić, %0ńitao sam vaa dosje. IJ Oprihiki pripadnici postrojili koje je 156S. osnovao car Ivan Grozni. Odricali su se svojih obitelji i zaklinjali na vjernost caru. Larionov se s neugodnoaću nasmije, drhtavom rukom izvadi cigaretu. - Stid? O stidu porazgovarajte sa Sergejem Vitaljevi%0ńem Zubcovom. I o provokaciji. Sergej Vitaljevi%0ń, doduae, tu rije%0ń ne voli. On ka~e sanacija". Veli, bolje je potencijalno opasne tipove obilje~iti i odstraniti u ranom stadiju. Radi koristi druatva i njihove vlastite. Ako se ne budu kod mene okupljali, pod budnim okom Sergeja Vitaljevi%0ńa, onda će na nekom drugom mjestu. I tko zna ato će tamo smisliti, kakve gluposti napraviti. A ovdje su svi na vidiku. im tko s praznih razgovora stane skretati prema akciji, tog golup%0ńića odmah a%0ńepaju. Dr~avi mir, gospodinu Zubcovu stimulacija, a izdajniku Larionovu besane noći... [ Pobierz całość w formacie PDF ] |